OVO JE ČAS! – VEČE S ILHAMIJOM

U uvodnom dijelu književne večeri Fatima Maslić, direktorica Zavičajnog muzeja Travnik, govorila je o povodu za priređivanje programa u čast Ive Andrića i Abdulvehab Ilhamije:

„Svake godine Zavičajni muzej Travnik obilježava datum kada je Ivi Andriću dodijeljena  Nobelova nagrada za književnost. Dogodilo se to na današnji dan, 10. decembra 1961. godine u Štokholmu u Švedskoj.

Zahvaljujući našem uvaženom gostu, velikom bosanskohercegovačkom pjesniku, kulturnom i javnom radniku, gospodinu Amiru Brki, koji nas je podsjetio na činjenicu da se ove godine navršilo 240 godina od rođenja pjesnika Abdulvehaba Ilhamije, odlučili smo večerašnji memorijal posvetiti sjećanju na ovog velikog čovjeka i pjesnika Bosne.

Netom su u našem gradu minule dvije kulturne manifestacije, Andrićevi dani i Dani Abdulvehab Ilhamije Žepčaka, koji su u protekla dva mjeseca preplavili Travnik valom različitih kulturnih dešavanja.

Večeras nam se pruža mogućnost da sumiramo ta zbivanja i da na neki način približimo ova dva velikana naše kulturne prošlosti, bez namjere da ih upoređujemo, jer takvo što nije ni moguće.

Ali željeli bismo istaći neke zajedničke, dodirne tačke, koje su od posebne važnosti za kulturnu povijest našega grada. Tu poveznicu nalazimo u pojmu Travnik.

Ukratko rečeno:

Ivo Andrić je rođen u Travniku i svojim romanom „ Travnička hronika“ ime ovoga grada postavio je na imaginarnu, književnu mapu svijeta.

Abdulvehab Ilhamija je došao iz Žepča po svoju smrt u Travnik. Njegov mezar zijarete putnici iz raznih krajeva svijeta.

I da konačno elaboriramo:

Ivo Andrić je rođen u Travniku. Ali on se nije sjećao toga grada i upoznao ga je naknadno, igrom sudbine, najprije kada je 1915. godine neko vrijeme boravio u obližnjem Ovčarevu, nakon internacije iz austrougarskih kazamata, a zatim kasnije, kada je Travnik posjećivao u par kraćih navrata, u namjeri da bolje upozna taj grad i njegovu okolicu, kako bi faktografija i duh mjesta u, tada još  nenapisanoj „Travničkoj hronici“,  bili što vjerodostojniji.

Povijest književnosti je rekonstruisala dugotrajni put nastanka ovoga velikog djela. Sam Andrić je svjedočio kako je „Travničku hroniku“ nosio sa sobom, u svojim mislima, punih 20 godina, a poznato nam je da je to bilo u vrijeme njegove diplomatske karijere, dok je živio u velikim evropskim metropolama. Teško je zamisliti da je on u Vatikanu, Trstu, Bukureštu, Brislu, Parizu, Marseju, Beču, Berlinu, na neki način sanjao Bosnu i Travnik u njoj. Na kraju je ta njegova posvećenost, ta istraživačka i stvaralačka energija koju je podario ovome gradu,  rezultirala romanom koji je nakon Nobelove nagrade, Travniku donio slavu diljem svijeta.

O tome i danas svjedoče mnogi strani posjetioci u Rodnoj kući Ive Andrića.

To je fakat koji ima egzaktnu vrijednost. Premda on govori snagom argumenta, naš grad tu činjenicu još uvijek nije iskoristio na način kako bi mogao i kako bi trebao.

Na drugoj strani u Travniku imamo i Ilhamiju.

Tremal Nayk  ovoga pjesnika s pravom svrstava među najveće evropske tragičare,  uspoređujući ga sa Sokratom.

Ilhamija je njegovao didaktičku poeziju, pišući ilahije i kaside on je želio poučavati, direktno, neposredno utjecati na ljude. Njegova produhovljenost i njegova životna dosljednost postali su paradigmom moralne čestitosti.“

U programu su nastupili Mustra Orkestra s izvedbom autorskih pjesama posvećenih obljetnici dodjele Nobelove nagrade Ivi Andriću.

Akademski glumac Matej Baškarad govorio je fragmente dramskog teksta „Ilhamija“ autora Rusmira Agačevića.

Amir Brka je jedan od najznačajnijih savremenih pjesnika u Bosni i Hercegovini. Autor je brojnih zbirki poezije i eseja, dobitnik mnogobrojnih književnih i društvenih nagrada i priznanja. Aktuelni je predsjednik Društva pisaca BiH.

Predavanje o Ilhamiji rezultat je njegovog dugogodišnjeg proučavanja kulturne istorije Tešnja.

Share on FacebookEmail this to someonePrint this page