U toku ljetnog semestara 2014. godine Zavičajni muzej Travnik je u saradnji sa Arhitektonskim fakultetom implementirao Arhitektonsku radionicu na kojoj je učestvovalo 17. studenata, tri asistenta i profesorica.
Rezultat je bila studija koju je Muzej predstavio 2015. godine: Elaborat zaštite „Tradicionalna travnička kuća, prilozi za izradu planske dokumentacije za stambeni naselje Osoje –Travnik“.
U toku 2019. godine na temelju tih istraživanja objavljena je i monografija pod nazivom „ Tradicionalna travnička kuća-spontano stvoreni prostorni obrasci“ autorica Lemje Chabbouh Akšamije i Lejle Šabić. Knjigu je prelomio, uredio i dizajnirao Mehmed Akšamija.
Knjigu predstavila autorica knjige, prof. dr. Lemja Chabbouh Akšamija kojavodi Katedru za teoriju i historiju arhitekture i zaštite graditeljskog naslijeđa na Arhitektonskiom fakultetu UNSA.
Knjiga je objedinila saznanja o naselju Osoje koja su sakupljena na temelju metodološkog pristupa aktivne zaštite integralne baštine. Urađeno je:
1.Snimanje stanja na terenu uz prateću dokumentaciju
2.Analitičko-sintetska baza podataka
To je omogućilo sagledavanje graditeljske baštine, ambijentalne cjeline i pojedinačnih objekata. Određena je tipologija travničke kuće koja predstavlja prelazni oblik između ruralnog i urbanog tipa stambenog objekta osmanskog perioda u Bosni i Hercegovini.
Istraživanja su konstatirala da je pored pojedinačnih primjeraka travničke kuće i sama ambijentalna cjelina također sačuvala arhitipsku vrijednost. Također je konstatirano, da bez razlike što predstavlja najstariji urbani supstrat, zajedno sa tvrđavom, ovo naselje ima zanemarenu ambijentalnu vrijednost.
Utvrđivanje arhitektonskog tipa kuće jeste osnova za dalji postupak zakonske zaštite i fizičke obnove i pravilno postupanje pri rehabilitaciji šireg obuhvata.
Nakon analize stanja, evaluacije i valorizacije pojedinačnih objekata kroz evidencijske kartone, te sagledavanja boniteta ambijentalne cjeline, date su smjernice u pristupu aktivne zaštite naselja Osoje kroz očuvanje referentnih primjeraka (29) i stvaranje vlastitog koncepta koji treba dati odgovor: kako dalje i kako sačuvati sjećanja na ishodišne tačke baštine?
