Stare kuće nisu djela arhitekata već vremena.
F. Garcia Lorca
Tokom mjeseca septembra širom Evrope obilježava se manifestacija “Dani evropskog naslijeđa”. Kroz različite sadržaje nastoji se produbiti spoznaja o evropskom kulturnom naslijeđu kao raznolikoj i nedjeljivoj ostavštini predaka koji su je stoljećima stvarali i gradili. Manifestaciju je 1985. godine pokrenulo Vijeće Evrope s ciljem da razvija svijest o uvažavanju različitosti, toleranciji i suprostavljanju retrogradnim pojavama ksenofobije i rasizma.
Na tragu gore rečenog, kao mali doprinos ovom evropskom projektu, Zavičajni muzej Travnik je ove godine povodom “Dana evropskog naslijeđa” priredio dva događaja kojima se promovira nepokretno kulturno naslijeđe grada Travnika i općine Travnik. Riječ je o graditeljskom i sepulkralnom naslijeđu kao ključnom elementu prepoznatljivosti ovih prostora koji u velikoj mjeri određuju njegove identitetske vrijednosti.
Prezentacija posvećena spomenicima sepulkralnog naslijeđa, srednjo-vjekovnim stećcima i islamskim nišanima, će biti održana, kao druga po redu, krajem mjeseca septembra, a predhodi joj izložba fotografija afirmiranog travničkog fotografa Nihada Arnautovića, pod nazivom “Nestajanje”. Ovom izložbom nastojimo skrenuti pažnju na naš odnos prema jednom dijelu graditeljskog fonda Travnika i ukazati na potrebu njegove zaštite i perspektivu očuvanja u budućnosti.
Namjera nam nije bila načiniti prikaz pojedinačnih dobara koji svojim oblikovnim i arhitektonskim vrijednostima, starošću, načinom gradnje, prostornom dispozicijom itd. spadaju u reprezentativne primjerke. Takvi izdvojeni primjerci u većem broju već uživaju pravnu zaštitu i status nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine i uključeni su u sistemski program zaštite.
Ovu izložbu kreativne fotografije Nihada Arnautovića, dugogodišnjeg muzejskog saradnika, koristimo da bi u okviru prigodne manifestacije ukazali na značaj kulturnih i prirodnih dobara i ambijentalnih cjelina koji su predmet lokalne razine zaštite, što nikako ne umanjuje njihov značaj. Naprotiv, kao vezivno tkivo, ova grupa spomenika utječe na cjelovitost doživljaja, određuje kulturni imidž urbanog krajolika i daje mu specifičnu patinu koja Travnik čini posebnim među gradovima.
Vidljivo je da se gradska vizura ubrzano preoblikuje i mijenja, stari objekti nestaju zamjenjuju ih novi i to je jedan očekivani, logičan proces. Da li smo neke od njih trebali spasiti, to pitanje često znamo postaviti tek nakon što smo ih izgubili, a na njihovom mjestu dobili nove objekte koji ponekad svojim arhitektonskim rješenjima nisu prilagođeni ambijentu i radikalno mijenjaju tradicijski duh mjesta.
Iz bogate zbirke fotografija gradskih motiva Nihada Arnautovića odabrali smo određen broj primjeraka koji odražavaju autorovo subjektivno saživljavanje sa historijskim tragovima njegovog rodnog grada. Na tragu toga pristupa i mnogi Travničani, svjesni bogate kulturne ostavštine osjećaju ponos za svoj grad i stalo im je da se ta baština sačuva i preda dolazećim generacijama u naslijeđe.
Kao historijsko gradsko područje sa bogatim turističkim potencijalom, Travnik zavrjeđuje uspostavljanje savremenog integralnog pristupa planiranju, zaštiti i održivom razvoju kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa; pojedinačnih objekata, graditeljskih cjelina, prirodnih krajolika (izvornih i parkovnih) te aspekata nematerijalnog kulturnog naslijeđa.
Takav pristup, koji bi objedinio iskustva urbanističke, arhitektonske, arheološke, etnološke, prirodoslovne, ekološke, konzervatorske prakse, osigurao bi, uz dosadašnje primjere dobre prakse, lidersku poziciju Travnika kao bosanskohercegovačkog grada koji je uspio sačuvati historijski i kulturni integritet i identitet zajednice.
Fatima Maslić
“ I kad sa osjećanjima i mislima sina, oduševljeni prihvatite priliku da oživite izvjesne akorde prošlosti, koji se ponovo mogu naći u općim elementima (to će reći na primjer, u načinu popločanja, u načinu zidanja, posebnom kvalitetu maltera, obradi drveta. u lokalnom i nacionalnom mjerilu čovjeka, koje se ogleda u određenom izboru dimenzija itd., itd.) premostićete jaz između doba i postaćete na jedan inteligentan način sin svoga oca, dijete svoje domovine, član društvene zajednice određene historijom, klimom, itd., ostajući građanin svijeta, što postaje sve više i više zajedničko sudbini svih smrtnih na zemlji”.
(Le Corbusierov predgovor knjizi Dušana Grabrijena i Juraja Neidhardta, Bosansko-orijentalna arhitektura Sarajeva sa posebnim osvrtom na savremeno.)
