U parternom prostoru Rodne kuće Ive Andrića nazvanom  „Ex Ponto“- mjesto susreta, postavljena je izložba likovnih artefakata i dizajniranih ručno tkanih tekstilija nastalih u „Ateljeu tradicionalne umjetnosti“ dr.sci. Amile Smajović.

Rezultati znanstvenog istraživanja o simbilici motiva na bosanskom čilimu. – CN Live TV

Ovom izložbom zvanično je započeta programska djelatnost „Male galerije Ex Ponto“, koja će dodatno oživjeti i oplemeniti prostor Rodne kuće Ive Andrića, nedavno obnovljen i uređen u sklopu projekta sanacije i rekonstrukcije Memorijalnog muzeja Rodne kuće Ive Andrića. Cijeli projekat kao i programske aktivnosti „Male galerije Ex Ponto“, koje kreira i priređuje Zavičajni muzej Travnik, podržani su sredstvima kompanije GS Tvornice mašina Travnik na čelu sa gospođom Snježanom Köpruner.

Otkrivši zajedničku podudarnost grafičkog izraza sa estetikom bosanskog ćilima, Amila Smajović se kao magistrica grafičke umjetnosti posvećuje proučavanju bosanskog ćilima. Pohađa doktorski studij na Odsjeku komunikologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i stiče zvanje doktora nauka, odbranivši disertaciju pod nazivom „Komunikacijski simboli-studija slučaja bosanski ćilim“.

Nakon što je 2020. godine Zavičajni muzej Travnik proširio muzejsku radionicu tkanja pamućnog platna – beza i uveo program tkanja bosanskog ćilima, obratili smo se dr. sci. Amili Smajović, jednoj od rijetkih eksperata koja je dugi niz godina posvećena proučavanju, obradi i očuvanju ovoga elementa naše nematerijalne kulturne baštine. Posjeta njenoj radionici i uvid u zbirku moderno dizajniranih ručno tkanih predmeta, kao i upoznavanje sa njenim slikarskim ciklusom inspirisanim motivima sa bosanskih ćilima, pod nazivom „KOD-DEKOD 2020.“ izloženim u Galeriji ULUPUBIH-a, potaklo nas je da dio tih modernih kreacija predstavimo na prvoj izložbi “Male galerije Ex Ponto“ i tako nastavimo započetu kampanju na afirmaciji bosanskog ćilima.

Ovom izložbom nastavljamo propagirati  brendiranje bosanskog ćilima kao nacionalnog proizvoda, slijedeći pozitivan primjer umjetnice Smajović koja pored svog praktičnog djelovanja i znanstvenog rada, sve vrijeme ističe neophodnost osnivanja škola tkanja, dok ima živih prenosioca znanja i vještine ručne izrade bosanskog ćilima.

Manufakturna proizvodnja, koju su po dolasku u Bosnu i Hercegovinu uveli i razvili Austrijanci, ugašena je krajem 30-tih godina prošlog stoljeća, a kućna radinost danas egzistira još samo u rijetkim slučajevima.

Zahvalni smo dr. sci. Amili Smajović koja je, uz nesebičnu stručnu pomoć Zavičajnom muzeju Travnik nedavno poklonila i dva profesionalna tkalačka razboja. Time nas je i obavezala da ne posustanemo i  nastavimo tražiti organizacijski model djelovanja na planu afirmacije i revitalizacije bosanskog ćilima.

Fatima Maslić

Biografija

Dr sc. Amila Smajović rođena Pozder je završila Školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, potom stekla diplomu akademskog grafičara na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu gdje je i magistrirala. Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, na Odsjeku za komunikologiju, 2018. godine odbranila je doktorsku tezu pod nazivom „Komunikacijaki simboli – studija slučaja bosanski ćilim.“

Na likovnoj umjetničkoj sceni prisutna je preko 30 godina. Autor je značajnih umjetničkih projekata od kojih izdvajamo: “Država Amila”, “Poetika šare”, “Harmonija geometrije harmonijom niti” i “Kod – Dekod”. Organizovala je preko trideset samostalnih izložbi, a za svoj rad je dobila preko dvadeset nagrada u zemlji i inostranstvu.

Dugi niz godina se bavi proučavanjem bosanskih ćilima, motiva, simbola i geometrijskog stila na tradicionalnim bosanskim ćilimima. Osnovala je umjetničku radionicu koja se bavila tradicionalnim tkanjem i Udruženje za zaštitu bosanskog ćilima. Aktivno je promovirala vrijednosti bosanskog ćilima kao umjetničkog djela I nosioca univerzalnih poruka na međunarodnim konferencijama u zemlji i inostranstvu. Objavila je veliki broj tekstova o ovoj temi u referentnim časopisima, a pojavila se i kao koautor u tri knjige. Učestvovala je na internacionalnim konferencijama i internacionalnim festivalima umjetnosti. Povezivala je tradicionalnu umjetnost, tradicionalne simbole i moderno doba.

U periodu od 2010. godine do 2015. godine radila je kao docentica na Internacionalnom niverzitetu u Sarajevu – IUS – na odsjeku za Vizuelne umjetnosti i komunikacijski dizajn. Od 2015. godine do danas radi kao freelancer, a od 2019. godine obnaša funkciju predsjednice Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera u Bosni I Hercegovini (ULUPUBIH).

Živi i radi u Sarajevu.

 

Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Email this to someonePrint this page