“Kad sat zazvoni na kuli sa Begove džamije …” u misli mi naviru stihovi i treperavi tonovi romantične pjesme Crvene jabuke dok prolazim pored Cvijetnog sata što se odnedavno ugnijezdio na samom rubu parka, uz Travnički korzo.
I bude mi drago da Travnik, između ostalog, postaje znamenit i kao grad časovnika. Ima ih sedam u javnom prostoru. Nastajali su u različitim epohama kao nasušna potreba čovjeka da u ograničenim okvirima ovozemaljskog života prati protok vremena i prema njemu se ravna u obavljanju svojih dnevnih obaveza.
Pa da krenemo od početka.
Sat prvi
Najstariji je onaj što je nekada pokazivao i zvonom otkucavao sate prema alaturka računanju vremena, postavljen na Sahat-kulu u Gornjoj čaršiji. Pretpostavlja se da je visoku kamenu kulu 1757. godine dao sagraditi, uz samu džamiju, bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica.
Sat drugi
Smatra se da je nekada u to vrijeme mogla biti podignuta i Sahat-kula u Donjoj čaršiji, na uzvišenoj zaravni Musala, u neposrednoj blizini tek sagrađene Ćamilije džamije, današnje
Sulejmanije. I njen sat je sve do uspostave austrougarske uprave pokazivao i otkucavao alaturka vrijeme.
Sat treći
Džamiju Mehmed-paše Kukavice u Gornjoj čaršiji, zadesio je požar pa ju je 1860. godine obnovi Hadži Ali-beg Hasanpašić. Da li je novi dobrotvor naredio da se u jugozapadni zid džamije ugradi Sunčani sat ili je to prije njega već bio uradio Mehmed-paša Kukavica, možda nam to u budućnosti otkrije neki historijski izvor. Ali zato, na temelju znanstvene ekspertize, sa sigurnošću možemo ustvrditi da se radi o remek djelu islamske gnomonike i da je travnički Sunčani sat precizno konstruisan baš za poziciju na kojoj se nalazi. Veoma je sličan onome na Fatihovoj džamiji u Istanbulu i djelo je vrhunskog islamskog astronoma, muvekita. Raritetan je i po tome što je jedini takav sunčani sat na Balkanu. Pokazuje lunarno vrijeme prema alaturka računanju, po kome dan počinje od zalaska Sunca, tj. od prve večernje molitve, akšama, za razliku od solarnog alafranga računanja vremena, gdje novi dan započinje u ponoć.
Sat četvrti
Na neobaroknom tornju sjemenišne crkve Sv. Alojzija Gonzage, u sklopu zgrade Velike nadbiskupske gimnazije izgrađene 1882. godine, postavljen je satni mehanizam koji pokazuje vrijeme i zvono koje otkucava sate po alafranga sistemu, to jest prema srednjoevropskom računanju vremena.
Sat peti i sat šesti
Kako bi skrenuli pažnju na 21. mart kada se obilježava zvanični Dan općine Travnik i kada se Travničkom kajganijadom na Starom gradu proslavlja dolazak proljeća,
Zavičajni muzej Travnik je dao da se konstruišu i u kamenu uklešu dva sunčana sata i postave na travničku Tvrdavu.
Satovi pokazuju dva različita načina računanja vremena, alaturka i alafranga i tako svjedoče o bogatstvu i kulturnoj raznolikosti prostora na kome odavno koegzistiraju dva različita kulturna i civilizacijska toka, orijentalno – islamski i zapano – kršćanski.
Sat sedmi
I na kraju, kao simbolički izraz životne radosti, optimizma, vjere u bolje sutra, cvijetni aranžman najmlađeg travničkog sata, koji je produkt zajedničkog projekta misije Evropske unije u Bosni i Hercegovini i Općine Travnik, svjedoći o otvorenosti Travnika i njegovom progresivnom hodu u budućnost.