Travnik je grad poznat svima onima koji su čuli za pisca, nobelovca, Ivu Andrića. Svake godine u čast ovom velikom čovjeku i piscu, a koji se rodio u ovom gradu, Travnik postane značajan po Kulturnoj manifestaciji Andrićevi dani..

Ove godine, ova manifestacija je započela izložbom koja ima posebnu, dokumentarnu vrijednost a radi se o supruzi pisca Ive Andrića o kojoj su Travničani imali priliku prvi da saznaju i da se upoznaju sa posebnom ženom i vrhunskom umjetnicom.

Izložbu je otvorila direktorica Zavičajnog muzeja Travnik, Fatima Maslić i prisutne upoznala sa ženom koja je široj javnosti nedovoljno poznata jer je ostala da živi u sjeni svoga muža.

Milica Babić Andrić je žena sa poslovnom i profesionalnom karijerom. Bavila se kostimografijom i bila prvi školovani kostimograf u narodnom pozorištu u Beogradu. Trideset godina je radila taj posao, a paralelno je predavala kao univerzitetski profesor na akademiji glume u Beogradu na izradi kostima i perika. Ostvarila je značajne rezultate i dobila vrijedne nagrade. U Travniku je izložbu upriličila autorica iz Šamca, Milenka Blagojević i Goran Milić koautor izložbe. Ovom izložbom je nastala i saradnja dva grada, Travnika i Šamca.

Enes Škrgo, viši kustos Rodne kuće Ive Andrića je, s pravom mogu reći najveći poznavalac lika i djela Ive Andrića, i nas je prisutne upoznao sa ovom ženom koju Travnik nije poznavao i o kojoj smo prvi puta čuli nešto više danas. Enes je rekao da je Andrić nekoliko puta od svoga rođenja pa do poznih godina života navraćao u Travnik. Posljednji put prije smrti kada je slavio 80-ti rođendan. Sa njim nikada nije došla njegova supruga Milica. U njegov rodni grad nikada nije došla ljubav njegova života, ona kojoj je pisao ljubavna pisma i razglednice i potpisivao ih kao Mandarin. Oslovljavao je sa Lepa, a ona koja je umrla prije njega 1968. u Herceg Novom u koji se više nikada nije vratio danas je prvi puta ovako predstavljena Travnuku. Kuća koju su napravili poklonio je gradskim vlastima sa željom da u njoj naprave dječiji vrtić. Tako da nakon 130 godina od njegovog rođenja u njegov rodni grad po prvi puta dolazi Milica Babić Andrić ,osoba, vrhunska umjetnica koja je ostala u sjeni svoga muža nobelovca, a koja je iza sebe ostavila vidan trag u preko tristo pozorišnih predstava. Zahvaljujući Centru za kulturu iz Šamca dobili smo priliku da po prvi puta u Andrićevom gradu se upoznamo i saznamo ko je bila Milica Babić Andrić.

Milanka Blagojević, autorica ove izložbe zahvalivši se direktorici Fatimi Maslić i Enesu Škrgo na saradnji i gostoprimstvu rekla nam je slijedeće:

Na ovom projektu radi godinu dana. Prvi kontakt uspostavljen je sa Muzejom narodnog pozorišta u Beogradu gdje je Milica provela svoj radni vijek. Prisutne je upoznala sa njenom biografijom.

Milica Babić Andrić rođena je u Bosanskom Šamcu 2. septembra 1909. godine a umrla je u Herceg Novom 24. marta 1968. Bila je prvi školovani kostimograf i univerzitetski profesor. Rođena je u trgovačkoj porodici kao kćerka Stevana i Zorke Babić, rođene Pisarović. Školovala se u Beču (1925-1929), na Školi za primijenjenu umjetnost. Praksu je završila u Parizu u fabrici tkanina ,,Rođe.”

Od 1. februara 1939. postavljena je za činovnika pripravnika Ministarstva prosvjete i imenovana za slikara kostima Narodnog pozorišta u Beogradu.

Ulazi u grupu slikara u kojoj su se nalazile Ananije Verbicki, Stanislav Beložanski, Ivan Lučev, na čelu sa Jovanom Bijelićem. U novoosnovanoj Glumačkoj školi Narodnog pozorišta Beograd Milica Babić postaje prvi predavač za predmet historija kostima i perike koji obuhvata period od antike do druge polovine 19. vijeka uključujući predmete Nacionalna nošnja i Moderna stilizacija kostima. U Narodnom pozorištu Beograd bila je zaposlena do 1968. I opremila je preko tristo predstava, opera i baleta. Za rad na polju kostima dobila je Orden rada sa zlatnim vijencem 1949. , Sterijinu nagradu za kostim 1956, a plaketu grada Beograda 1964. Nagradu Sterijinog pozorišta za kostim primila je za predstavu Kir Janja u izvedbi Zagrebačkog dramskog kazališta i ona je naš prvi kostimograf koji je primio ovu nagradu.

Bila je prvo udata 1932. godine za novinara, diplomatu i prevodioca Nenada Jovanovića (1907-1957.), a poslije njegove smrti udala se 27. septembra 1958.za književnika Ivu Andrića.

Sahranjena je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Izložba je koncipirana iz nekoliko dijelova i to slike iz njena života, (inspiraciju i ljubav za pozorište je dobila od svoga ujaka koji je bio operski pjevac u Zagrebu). Zatim su tu slike iz zajedničkog života Milice i Andrića i crteži kostima.

Autorica izložbe je rekla da joj je Travnik lekcija iz koje je naučila kako se čuva kulturna baština i to će joj biti primjer u daljem radu na očuvanju lika i djela Milice Babić Andrić.

Na kraju izložbe Enes Škrgo je upoznao prisutne sa aktivnostima Društva filatelista i kolekcionara da je povodom sto trideset godina od rođenja Ive Andrića objavljena prigodna koverta i poštanski žig, radi očuvanja kulturne memorije sa podatkom iz 1958. godine vjenčanja Ive Andrića i Milice Babić Andrić.

Ovom izložbom otvorena je Kulturna manifestacija Andrićevi dani 2022. godine u Zavičajnom muzeju Travnik i po prvi puta Travničane i ostale zainteresirane, upoznala za životom i djelom žene koja je nepravedno zapostavljena i ostala da živi u sjeni svoga muža pisca i nobelovca Ive Andrića.