Dokumentarna izložba “Travnička baštionica” Zavičajnog muzeja Travnik priređena u okviru kulturne manifestacije ” Dani dijaspore” Travnik ’24. prezentira sačuvane elemente tradicijske kulture travničkog kraja. To je živo naslijeđe koje svjedoči o vitalnosti našeg čovjeka, o njegovoj istrajnosti u njegovanju običajnih praksi i neformalnih znanja koja su uspjela preživjeti promjene i lomove modernog doba: industijalizaciju, ratove, migracije, digitalizaciju i globalizacijske procese.
Predstavljeni su i autohtoni primjerci faune travničkog kraja. Izložba će se vremenom dopunjavati i drugim elementima nematerijalnog naslijeđa kako bi se na jednom mjestu objedinilo sve ono što baštinimo kao naše živo naslijeđe.
Poput zrna soli koje svakom jelu daje potreban okus, ta nematerijalna supstanca kulturnog identiteta travničkog kraja na suptilan način dopunjava i obogaćuje vrijednosti sačuvanog materijalnog naslijeđa, svjedočeći na taj način o bogatoj kulturnoj raznolikosti, ljudskoj kreativnosti te podstičući na toleranciju i međukulturni dijalog.
2016. godine u koprodukciji sa UG “Novi dan”, u namjeri da zabilježi neke od elemenata koji su kao dio lokalne tradicije uspjeli preživjeti sve one promjene i lomove koje je moderno doba donijelo na ove prostore, počevši od industrijalizacije, ratova, migracija, digitalne revolucije, globalizacijskih procesa i dr.
Zašto baš “Travnička baštionica”?
Svjesni smo da ne možemo zaustaviti evolutivne procese i promjene koje donosi savremeni trenutak. Ali smo također svjesni činjenice da baštinimo neke autohtone vrijednosti koje su odraz različitih aspekata naše tradicijske kulture. Ta fina supstanca ljudskog djelovanja koje pojedinci i skupine prihvaćaju kao dio svog kulturnog identiteta, a koja se ispoljava kroz običaje, vjerovanja, usmenu predaju ili izvedbene izraze, vještine, znanja, umijeća, uspjela je u određenim oblicima odoljeti svim tim promjenama i još uvijek ostati i biti dijelom našeg živog kulturnog naslijeđa.
To su elementi koji obogaćuju i oplemenjuju našu lokalnu zajednicu. Treba ih valorizirati i dati im ravnopravan status sa vrijednostima materijalne kulture koju baštitnimo, a koja obuhvata pokretna dobra pohranjena u Muzeju kao i slojevito graditeljsko naslijeđe i urbanu matricu formiranu u različitim kulturnim epohama: srednjovjekovno-osmanskoj i austrougarskoj. Također je potrebno kroz razne oblike integrirati žive elemente nematerijalnog nasljeđa u savremeni urbani kontekst, koji se razvija planski, poštujući zatečene baštinske vrijednosti, a koji Travniku daje, pored epiteta historijskog gradskog područja i pečat jednog moderno osmišljenog i uređenog urbanog prostora.
Ovom izložbom prikazan je tek jedan dio dragocjenih aspekata narodne tradicije koja egzistiraju u domenu običaja i svetkovana, u domenu znanja, umijeća i vještina, a kojima su pridruženi i primjerci autohtone travničke faune.
Izložba će se vremenom dopuniti, između ostalog, i prikazom autohtone flore travničkog kraja, kao i primjerima žive narodne vjerske prakse koji su rezultat postojanja, ali i međusobnog dodira i utjecaja tri religijska toka na ovom tlu.
Pored već ostvarenih, među tim elementima su i potencijalni travnički brendovi, manje ili više poznati. Ali pitanje je, da li su i spoznati, prema onoj čuvenoj Hegelovoj konstataciji, da “Ništa poznato nije i spoznato, time što je poznato”.
Neki od predstavljenih primjera uspjeli su osigurati svoju egzistenciju na principu tržišne ponude i potražnje, postavši na daleko cijenjeni brendovi (kao što su travnički sir, travnička pitica i travnički čevap).Neki se održavaju i njeguju zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca i djelovanju udruženja građana.
Za pojedine elemte su pokrenute procedure zaštite, poput općinske inicijative na standardizaciji i dobivanju oznake geografskog porijekla travničkog sira, ili poput napora koje Zavičajni muzej Travnik ulaže kroz praktično djelovanje radionica na očuvanju tradicionalnih vještina i znanja u oblasti narodnog lončarstva i ručne obrade tekstila ili oko aktivnosti za upis Travničke kajganijade na Preliminarnu otvorenu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa Federalnog ministarstva kulture i sporta.
Sve je to na tragu ranijih zalaganja mnogih entuzijasta koji su svojim kontinuiranim radom doprinjeli da danas: vlašićka dubska ovca pramenka, pas tornjak i travnički kratkokljuni golub imaju status bosanskohercegovačkih autohtonih vrsta. Ali postavlja se pitanje koliko je ta činjenica prisutna u javnosti?
Očekuje nas još mnogo posla na tom polju. Treba formalno zaštititi travničku piticu i travnički ćevap. Nadamo se da ćemo sa novim stasalim stručnim snagama u okviru muzejske djelatnosti u sinergiji sa Općinom travnik i Turističkom zajednicom općine Travnik, pokušati pokrenuti procese na adekvatnoj zaštiti i revitalizaciji pojedinih elementa nematerijalnog kulturnog naslijeđa koji se gase i nestaju (poput proizvodnje destilata naneruha i džulsije, satlerskog obrta, kaćarskog obrta, običaja tetoviranja katoličkog življa srednje Bosne i td. itd) i učiniti da neki od tih elemenata prežive i na ponos svih nas postanu travnički brendovi po kojima će se naš grad, naš kraj i naša zemlja prepoznavati.
Bez snimaka travničkih fotografa kao i njihovih kolega iz drugih sredina sa kojima Muzej ima uspješnu saradnju, ne bi bilo moguće realizirati izložbu. Zahvalnost upućujemo Mirsadu Mujanoviću, Slobodanu Ličaninu, Nihadu Arnautoviću, Mirku Adžaipu, Foto Hazimu, Enesu Škrgi, Enisu Muslimoviću i Jasminu Fazlagiću.
Nadam se da je ovo tek početak rada na “Travničkoj baštionici” i popularizaciji elemenata nematerijalne baštine travničkog kraja koji svojim postojanjem doprinose kulturnoj raznolikosti, razvoju ljudske kreativnosti, podstiču toleranciju i međukulturni dijalog.
I na kraju, kao ilustraciju primjera dobre prakse kada je u pitanju očuvanje nematerijalnog naslijeđa u domenu usmene predaje i muzičke tradicije, prikazan je video-spot obrade stare sevdalinke koja je 2023. godine spašena od zaborava zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca i zajedničkom djelovanju UG “Bosanski kulturni krug” i Zavičajnog muzeja Travnik. Izvođači su muzičari iz Banja Luke (vokal Atifa Duna), Živinica (sazlija Esmir Šljivić) i Donjeg Vakufa (pratnja na harmonici i aranžman Aida Cerić).
