U povodu 51. godišnjice smrti nobelovca u galeriji ExPonto – mjesto susreta u Travniku, održano je predavanje o temi „Ivo Andrić i pozorište“. Enes Škrgo, viši kustos Muzeja Rodna kuća Ive Andrića, demantirao je uvriježena mišljenja da Andrić nije volio pozorište. Ustvari, čak je i razmišljao da ustanovi i finansira književnu nagradu upravo za dramski tekst.
Andrić i pozorište
Odnos Ive Andrića prema pozorištu i drami, za razliku od uvriježenih teza, može se pratiti kroz njegov život i književnu karijeru, koje potvrđuju piščev afinitet prema pozorišnoj umjetnosti. Postojala je čak i njegova zamisao da se profesionalno bavi dramaturgijom, o čemu svjedoče brojni historijski podaci i dokumenti.
„Kasnije je bio predsjednik Pozorišnog savjeta Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu i tada je zaista uvidio koliko je kompleksan život i produkcija jedne pozorišne predstave. To ga je dodatno učvrstilo u uvjerenju da je pozorište vrlo ozbiljna umjetnost“, kazao je Škrgo.
Dramatizacije djela
Istina je da je prvi pokušaj postavljanja njegove pripovijetke „Anikina vremena“ na scenu 1938. godine Andrić smatrao neuspješnim. Ipak, neke dramatizacije koje je kasnije vidio tokom života ocijenio je uspjelim ostvarenjima. Prema njegovom mišljenju, mnogo toga zavisi od dramaturga, reditelja i glumaca koji književni tekst prenose na scenu.
Dojmovi publike
Predavanje je izazvalo veliko zanimanje publike, posebno među ljubiteljima Andrićevog djela iz Travnika.
„Bila je to večer iz koje smo mi, koji smo rođeni u Andrićevom gradu i odrasli na njegovim knjigama, mnogo toga saznali i spoznali“, rekao je Rusmir Agačević Rus, pisac.
O Andrićevim tekstovima i njihovom potencijalu za pozorišnu adaptaciju govorila je i dramaturginja Anela Križanac.
„Kao dramaturginja sam ponekad razmišljala, pa čak se i usudila razmišljati o dramatizacijama njegovih tekstova, ali se nikada nisam usudila“, istaknula je Križanac.
Naslijeđe nobelovca
Nakon pola stoljeća od Andrićevog odlaska s ovoga svijeta, njegove knjige se prevode, čitaju, njegov život i književno djelo se komentarišu, jednostavno kazano – ne samo na ovom malom djeliću zemlje nego u svijetu Andrić živi.