Nije lako sažeti u jednom kraćem pregledu ono najvažnije što je u trajanju od jednog prosjećnog ljudskog vijeka ostvarila Javna ustanova Zavičajni muzej Travnik. Ovoga puta nećemo govoriti o njenom historijatu jer bi nam to oduzelo mnogo vremena. O tome ćemo, opširnije pisati u Monografiji posvećenoj radu Muzeja, koja je u pripremi.
Muzej je u prvih 25 godina svog djelovanja bio bez vlastite zgrade, da su zbirke bile razmještene na nekoliko lokacija i da je konačno 1975. godine otvoren za posjetioce u ovoj zgradi sagrađenoj 1928. godine za potrebe Doma narodnog zdravlja. Godinu dana ranije 1974. godine, kao muzejski depandans, bila je otvorena Rodna kuća Ive Andrića.
Ono što bi se moglo iskazati u jednoj rečnici i što bi najbliže obilježilo profil ove ustanove, je konstatacija, da je travnički Muzej uspio ispuniti misiju svoga poslanja, dosljedno djelujući na spašavanju, očuvanju, zaštititi, obradi, prezentaciji i revitalizaciji tragova naše bogate i raznolike kulturne baštine.
U ovoj ustanovi se vodi briga o kompleksnoj muzejskoj građi koja se počela sakupljati davne 1882. godine, s početkom djelovanja Isusovačke nadbiskupske gimnazije u Travniku. Građa se godinama obogaćivala novim muzejskim materijalom koji je danas sistematiziran u više zbirki: geološka, paleontološka i zoološka u okviru prirodoslovne zbirke, potom: arheološka zbirka s lapidarijem, numizmatička, antropološka, historijska, etnografska, književna i umjetnička zbirka, te muzejska fototeka i naučna biblioteka. Veći dio toga blaga pohranjen je u ovoj zgradi, dok je jedan dio raspoređen u okviru stalnih izložbenih postavki u Rodnoj kući Ive Andrića i na Starom grdu, u kuli i baruthani.
Pored osnovnih muzeoloških poslova Zavičajni muzej Travnik je načinio veoma važan iskorak i na tragu zacrtane vizije i pratečeg slogana koji glasi “Zaštita je razvoj”, uspjeli smo, u posljednja tri desetljeća, kroz velike zahvate na terenu, rehabilitirati, zaštititi i revitlizirati vrijedna dobra graditeljske i tehničke baštine, kao i jedan broj elemenata duhovnog, nematerijalnog kulturnog naslijeđa, spašavajući od nestanka autentične vrijednosti koje čine srce našeg kulturnog identiteta.
Dosljedno sprovodeći nadzor nad spomenicima kulture, ali i poduzimajući konkretne poteze i aktivnosti, uspjeli smo učiniti da te baštinske vrednote vrlo brzo prerastu u atraktivne potencijale i postanu jedan od pokretača našeg društvenog razvoja, posebno u oblasti turizma i kreativnih industrija.
Danas se možemo pohvaliti da imamo spašena i obnovljena kulturna dobra koja predstavljaju identitetsku supstancu ovoga grada: srednjovjekovnu tvrđavu Stari grad, Rodnu kuću Ive Andrića sa kompleksom “Ex Ponto”, restauriran uskotračni voz Ćiro sa raritetnom parnom lokomotivom, obnovljen eksterijer zgrade Muzeja i započet projekt adaptacije njegovog interijera uz osavremenjivanje stalnih izložbenih postavki.
Pokrenut je i proces obnove begovskog dvora Hasanpašića kule, konzervacija nadgrobnika i uređenje Jevrejskog groblja. Zaštičena je i turistički prezentirana kasnoantička bazilika u Turbetu, formalno-pravno je zašitićen graditeljski fond u Bosanskoj ulici, osmišljen je i pokrenut projekt zaštite i uređenja prirodnog fenomena izvorišta Hazna, Jala i Dokuzi, te uzeto učešće u izmjeni Regulacionog plana KIZ Travnik, itd, itd. Paralelno se radilo na preventivnoj zaštIti, valorizaciji i promociji kako nepokretnih, tako pokretnih i nematerijalnih kulturnih dobara.
Posebno treba istaknuti, kada su u pitanju zahvati na nacionalnim spomenicima, dugogodišnju odličnu saradnju sa Federalnim Zavodom za zaštitu spomenika Bosne i Hercegovine, te u posljednje vrijeme, veoma aktivnu i plodonosnu saradnju s Kantonalnim zavodom za urbanizam, prostrono planiranje i zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa pogotovo kada je u pitanju arheologija i sve učestalije otkrivanje novih arheoloških lokaliteta i nalaza.
Svakako treba spomenuti obnovu enterijera i eksterijera zgrade Muzeja, formiranje novih stalnih izložbenih postavki u sve tri destinacije, djelovanje na polju valorizacije i promocije naslijeđa te druge aktivnosti oko stavljanja u funkciju i uređenja postojećih prostornih muzejskih potencijala.
Na području srednje Bosne otkrili smo, zaštitili i stručno obradili arheološke lokalitete čiji materijalni tragovi za naučnu javnost i kulturnu scenu predstavljaju jedinstvene pronalaske, iznimno vrijedna arheološka otkrića. Uspostavili smo kontakte sa međunarodnim institucijama: Austrijskim arheološkim institutom u Beču, Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu – odsjekom za arheologiju, Leibniz centrom za arheologiju u Mainzu i Papinskim institutom za kršćansku arheologiju.
U posljednje vrijeme imamo dinamičnu istraživačku aktivnost u oblasti historijske nauke i arhivistike, u posjedu smo na hiljade kopija historijskih izvora koji se odnose na prošlost Travnika i travničkog kraja istraženih u arhivima i bibliotekama u Travniku, Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, Zadru, Dubrovniku, Vatikanu, Beču. Sva ova građa je osnova za daljnja istraživanja. Nakon stručne obrade u okviru uspostavljenog Arhiva historijske zbirke ona će biti dostupna za sve zainteresirane istraživače prošlosti travničkog kraja i Bosne i Hercegovine.
Posao na sabiranju i obradi historijske građe u okviru Memorijalne zbirke koja će prikazati Travnik u periodu odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995. godina, također se odvija zadovoljavajućom dinamikom. Za ovu stalnu izložbenu postavku bit će potrebno obezbijediti odgovarajući prostor.
Nadamo se novim prostorima u obnovljenoj Hasanpašića kuli, gdje je planirano izložiti bogat muzejski materijal: dokumente i trodimenzionalne predmete kroz više izložbenih i interpretacijskih ekspozicija s akcentom na obrte i reprezentativnu izložbu tekstilija, ćilimarstva i kućne radinosti, što bi bila jedinstvena muzejska postavka na širem prostoru Jugoistočne Evrope, a u suglasju je sa dugogodišnjim djelovanjem muzejskih radionica tkanja i na tragu aktivnosti za dobivanje zaštićenog statusa bosanskog ćilima, koju je travnički muzej pokrenuo u saradnji sa dr. Amilom Smajović i direktoricom Muzeja Sarajeva gospođom Indirom Kučuk Sorguć.
Sakupili smo vrijedno blago moderne umjetnosti, sa značajnim kolekcijama i pojedinačnim djelima naših eminetnih bosanskohercegovačkih umjetnika. Nestrpljivo čekamo galerijski prostor da sve to izložimo i našem gradu podarimo još jednu kulturnu atrakciju. Oči su nam uprte u zgradu bivšeg Vatrogasnog doma u susjedstvu koja bi riješila naše osnovne probleme, hroničan nedostatak prostora za rad i izlaganje.
U proteklih 75 godina postojanja Zavičajni muzej je objavio 59 monografskih naslova o Travniku i našoj domovini Bosni i Hercegovini, kao i više stotina kataloga izložbi, plakata promotivnog materijala, dokumentarnih filmova i video uradaka u svrhu valorizacije i promocije kulturne baštine. Organizirali smo ambijentalnu predstavu na Starom gradu, kostimirane turističke rute i scenske prikaze te nebrojeno mnogo predavanja, promocija, izložbi, prezentacija, konferencija, edukativnih i art radionica. Muzejski stručni djelatnici, kustosi, uzimali su učešće na mnogim naučnim konferencijama u zemlji i inostranstvu na kojima su prezentirana najnovija saznanja i rezultati istraživanja iz oblasti kojima se bave.
Prošle godine smo obilježili 50 godina djelovanja Memorijalnog muzeja Rodna kuća Ive Andrića. Objekat je 2018. godine proširen na katu za novi prostor u kome je smješten Otvoreni književni atelier, a 2021. godine temeljito je obnovljen parterni dio u okviru projekta javno-privatnog partnerstva u novoprojektovani kompleks “Ex Ponto”, sa ekskluzivnim restoranom, barom i istoimenom Malom galerijom, u kojoj se odvija dinamična kulturna aktivnost Muzeja. Muzejska naučna biblioteka, koja broji 12.000 monografskih naslova i periodike, sređena je i stručno obrađena.
Od 2015. godine na Starom gradu kontinuirano djeluju radionice ručne obrade tekstila i narodnog lončarstva, a od prošle godine je na inicijativu Muzeja manifestacija Travnička kajganijada uvrštena na Preliminarnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa Federalog ministartva kulture i sporta.
Kroz naše izložbe i depandanse prošlo je na stotine hiljada posjetilaca. U ovoj godini brojimo 89.411 posjeta na sve tri destinacije.
Godine 1999. na Starom gradu smo imali 0 posjetilaca. Ove godine na toj destinaciji smo do sada evidentirali 66.899 posjetioca. Kako je tekla obnova Tvrđave rasli su i prihodi, ali i potrebe za novim radnicima, tako da smo paralelno sa financijskim rastom popunjavali i radna mjesta prema utvrđenoj sistematizaciji. Još uvijek je iskazana velika potreba za konzervatorom – restauratorom, jer je priliv muzejske građe iz godine u godinu sve veći.
Sve ovo vrijeme cilj je bio što više se otvoriti prema javnosti i kroz edukativne, izlagačke, promotivne programe načiniti sponu sa minulim vremenima i sedimentiranim tragovima bogate kulturne ostavštine, osvijestiti društvenu zajednicu o nekim znamenitim imenima, pojavama, manifestacijama, različitim kulturnim tokovima koja stoljećima koegzistiraju na ovome mikroprostoru, čineći ga preslikom neuništive bosanske paradigme i formulom za njegovanje i življenje univerzalnih humanističkih vrijednosti.
Na ovom mjestu prigodno je citirati misao poznatog bosanskohercegovačkog intelektualca, književnika Ivana Lovrenović napisanu još 1990. godine, da bi se povukla paralela s pristupom koji je ova ustanova njegovala i promovirala sve vrijeme svoga djelovanja. Citiram:
”Svi ti bosanski sedimenti: ilirski, antički, slavenski, medievalni, islamski, katolički, pravoslavni, sefardsko-jevrejski, sav taj istočno-zapadni amalgam, taj panoptikum i pandemonijum (kako je govorio moj prijetelj Alija Isaković), sve je to još uvijek jedna nepoznata i zatajena, a stvarna i živa Bosna, potencijalno vrlo produktivna, baš zato što je prirodno pluralistična. Treba to znati i osjećati, treba to znati aktivirati. ”Ključ” za tu “bravu” nije ni od političko-ideološke, ni od nacionalne kovine, već od kulturno civilizacijske”. (Zatvoren citat).
“Sve moje je iz te i takve Bosne, napisao je Ivan Lovrenović”.
Na tragu rečenog, sve ove godine djelovao je i Zavičajni muzej Travnik, sakupljajući i proučavajući te kulturne tragove Bosne, natakožene i na ovome travničkom području.
Nekoliko generacija muzealaca prošlo je kroz travnički Muzej na čelu sa direktorima Stipom Lozićem, Vjenceslavom Topalovićem, Slavicom Magerl, Draganom Baner, Nikolom Lovrinovićem, Fatimom Maslić. Svi su oni bili dosljedni zaštitnici i čuvari tih identitetskih vrijednosti, često ih spašavajući od nestanka i zaborava u posljedni čas, rehabilitirajući ih, pretvarajući ih u održive kulturne atrakcije, u naše živo kulturno naslijeđe.
Slijedeći takav pristup travnički Muzej je oduvijek bio otvoren za bogatstvo individualnih izraza, za pojedince koji su se oko njega okupljali kao oko nekog duhovnog stjecišta, svojim radom i djelovanjem doprinoseći institucionalnom obogaćivanju Muzeja, poklanjajući mu svoju kreativnu energiju, znanje, a nerijetko i darujući materijalne priloge i donacije.
Zato je djelovanje Zavičajnog muzeja Travnik krucijalno važno za njegovanje i očuvanje duha mjesta i stvaranje uvijek novih produktivnih perspektiva za grad i općinu Travnik.
Veliku zahvalnost upučujem svim predstavnicima struktura vlasti na svim nivoima, koji su svojom podrškom omogućili realizaciju naših vizija.
Hvala svima onima koji su pomogli da te projekte i praktično ostvarimo.
Zahvala pripada svima koji su nam ukazali povjerenje da realiziramo mnoge zajedničke projekte kroz izdavaštvo, izložbenu aktivnosti, manifestacije, radionice, prezentacije.
Posebnu zahvalu upućujem našoj meceni i drugim donatorima koji su nam bili vjetar u leđa i pomogli da otvorimo vrata nekih novih perspektiva i samoodrživih kulturnih niša.
I na kraju, kao prva među jednakima, želim istaknuti da ništa od ovoga što sam do sada nabrojala, ne bi bilo bez jednog skladnog, vrijednog i posvećenog tima, kakav je kolektiv Zavičajnog muzeja Travnik. Svima njima pojedinačno, zahvaljujem se na podršci koju su mi pružali, i što su svojim znanjem, stručnošću, htijenjem, uspjeli odgovorili na svaku novu ideju i izvesti je do kraja.
Molim jedan veliki aplauz za muzejski Team dream!
Hvala!
