Izložba grafika „BOSANSKE IMAGINARIJE“ Asima  Đelilovića

„Bosna ni na nebu ni na zemlji“

Gotovo kao dar, na samom kraju godine,  neplanirano nam se dogodila izložba grafika „Bosanske imaginarije“ Asima Đelilovića, likovnog umjetnika, magistra produkt dizajna i docenta na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.

Izložba je dogovorena, opremljena, transportovana, organizirana za četiri dana kako bi se ostvario njen humanitarni karakter. Želja umjetnika je da novcem sakupljenim od prodaje jedanaest opremljenih grafičkih listova pomogne spašavanju starog četkarskog zanata na Baš-Čaršiji i njegovom majstoru Remziji Balagiću.

Nadam se da će akcija biti uspješna i da ćemo iz našeg Travnika i ovoga puta poslati poruku da nam je stalo do kulturnog naslijeđa,  o čemu razvijamo svijest u našoj sredini sustavno djelujući na polju njegove zaštite. Zato očekujemo da se konačno započne sa temeljitom implementacijom kulturne strategije u ovoj zemlji kako bi se prije svega spasile ugrožena kulturna dobra i tekovine, kakav je Zemaljskog muzeja BiH ali i stari četkarski obrt.

Velika mi je čast i zadovoljstvo  pozdraviti naše ugledne goste, autora izložbe „Bosanske imaginarije“  Asima Đelilovića i prof. dr. Besima Spahića, koji će, kao dugogodišnji Asimov prijatelj i dobar poznavalac njegovoga djela, predstaviti izložbu a pripast će mu i čast da je zvanično otvori.

Trebalo bi mnogo vremena da se predstavi dosadašnji rad Asima Đelilovića, njegovi nastupi na kolektivnim izložbama u zemlji i inozemstvu, nagrade i samostalne izložbe, ali ja ću se večeras osvrnuti na njegove nastupe u Travniku. Nakon prve samostalne izložbe organizirane u Sarajevu u galeriji „Mak“ 1998. godine, naredne godine uslijedila je izložba od 27 postera velikog formata u Galeriji „Terra“  iz ciklusa koji je kontekstualizirao društvene pojave na ovim prostorima nakon raspada bivše Jugoslavije.

2003.godine, za potreba jedne međunarodne kustoske radionice u organizaciji SCSU (Soroš centra za savremenu umjetnost) učesnici radionice iz BiH i Hrvatske imali su priliku u ovom prostoru vidjeti  Đelilovićeve radove: instalacije, objekte , ansablaže i dr. iz novog ciklusa, pod nazivom  „Poslije raja „ čiji su radovi izašli u izdanju dvije stručne knjige iz vizualnih umjetnosti objavljene u New Yorku 2000. i Londonu 2004. godine.

Te iste godine je prikazana instalacija „Vrata raja“ u privremenoj Galeriji ULSTa u Travniku, što je bio treći samostalni Asimov nastup u ovome gradu.

U tim djelima, općenito u svom dosadašnjem radu, Asim Đelilović na osoben način koristi formalno-stilske oznake,  jezik i simbole  pop-arta, likovnog izraza bliskog širim populističkim krugovima, uspjevajući na ingeniozan način iznjedriti sjajne vizualne metafore koje govore o jednom postmodernističkom vremenu, obilježenom na globalnoj i lokalnoj razini specifičnim fenomenima i sistemima odnosa ( libaralni kapitalizam,  kultura konzumerizma, globalizacija, bosanska postdejtonska i tranzicijska stvarnosrt i dr.).

Za razliku od tih radova domišljato potcrtanim dozom ironije ili humora,  neočekivano i bez najave, (osim ako se ne referiramo na jedan crtež olovkom sa izložbe u Galeriji “Terra” načinjen prije 13 godina, koji predstavlja Indijanca kako u rukama drži bocu Coca-Cole kao da je neka relikvija), dakle bez ikakvog nagovještaja, Asim izložbom „ Bosanske imaginarije“ predstavlja sasvim drugačiji likovni svijet, svijet osobne imaginacije, onirički, nadrealan, rađen u klasičnom maniru neorenesanse, sa onim romantičarskim, poetskim sedimentima koje srećemo u najboljim predstavnicima bhercegovačke škole grafike, Berberu, Tikveši, Hozi dr…

Ali Đelilovićev cilj nije postići likovni dojam ugodan oku, već isprovocirati promatrača, nagnati ga da, analizirajući i odgonetajući značenje lebdećih predstava predimenzioniranih pojava nad urbanim aglomeracijama usnulih i zaboravljenih krajolika, pokuša domisliti šta to zemlja Bosna jeste.

U nekom osobnom umjetnikovom imaginariju nad Bosnom bdije bezglavi muški torzo,  mogući smbol žrtve,  boginja Minerva koja kunja i može se probuditi kao boginja mudrosti ali i lako postati i boginjom rata, tu je žena, nevino djete, nebom nad Bosnom lete skupine balona, to je zemlja vašara, zemlja radosti, zemlja preko koje prelijeću ptice, neka bića koja odlaze u druge krajeve, dok je u isto vrijeme to i začudna zemlja piramida. Za umjetnika to je „Bosna ni na nebu ni na zemlji“. Pitanje ja šta ona znači nama ? Ostaje da svako pronađe svoj vlastiti odgovor.

Direktorica

Zavičajnog muzeja Travnik

Fatima Maslić