Varoška džamija je jedna od najstarijih džamija izgrađenih u užoj jezgri grada Travnika, a pretpostavka je da je nastala odmah nakon džamije u tvrđavi Stari grad što bi vremenski odgovaralo periodu prvih decenija XVI stoljeća. Travnik je nesretnim događajem- velikim požarom koji je izbio 1903. godine ostao bez mnogih objekata uključujući i Varošku džamiju od koje su tada ostali samo zidovi. Obnovu džamije već 1906. godine, pokrenula je Travničanka Ziba- hanuma Kopčić, koja je po projektu arhitekte Miloša Miloševića izgradila novi objekat u neomaurskom stilu. Prvobitna džamija na ovom mjestu bila je najvjerovatnije izgrađena od drveta, čerpića i pokrivena šindrom. Danas je ova vrijedna graditeljska cjelina na privremenoj listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.
U sklopu obnove odnosno restauracije i rekonstrukcije Varoške džamije sagrađene 1906. godine, pokrenuta su i preventivna arheološka istraživanja na prostoru harema džamije, na lokaciji predviđenoj za izgradnju abdesthane. Kako je zakonom o Zaštiti i korištenju kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa propisano da se prije izvođenja građevinskih radova potencijalno kulturno-historijsko ili arheološko dobro istraži i zaštiti, Zavičajni muzej Travnik inicirao je zaštitna istraživanja koja su finansirana od strane Medžlisa Islamske zajednice Travnik. Ovo je svakako jedinstven slučaj kako na području Travnika, tako i Bosne i Hercegovine, imajući u vidu da se lokaliteti islamske provenijencije nepravedno zapostavljaju i često bivaju devastirani i tako nepovratno izgubljeni za bilo kakva dalja istraživanja. Istraživanjima je rukovodio stručni tim Zavičajnog muzeja Travnik, na čelu sa voditeljicom Ajlom Sejfuli, kustosom arheologom, zajedno sa studentima arheologije iz Travnika, Visokog i Sarajeva u periodu između 20.6. i 8.7. 2017. godine.
Nakon pripremnih radova na čišćenju lokaliteta, otvorene su površine u vidu dvije sonde dimenzija 4 x 4 i 5 x 3. Najveća koncentracija nalaza bila je uz sami ogradni zid harema koji se nalazi uz samu varošku ulicu. Već nakon uklonjenog prvog sloja pronađeni su dijelovi dva santrača koji su usljed izgradnje betonskih stubova za električnu energiju i postavljanja samog gromobrana odbačeni uz zid. Uz santrače koji imaju pravokutni oblik, utore za klamfe koje su također pronađene, nije pronađen skelet. Na dijelovima santrača vide se tragovi zubače kojom se ravnala njihova površina. Pored toga što se na prostoru harema džamije nalazilo mezarje, bilo je za pretpostaviti da se će se naići i na pokretne arheološke nalaze i druge ostatke iz različitih perioda prošlosti obzirom da je ovo najstarija jezgra Travnika, a što su istraživanja i pokazala. Na samom početku iskopavanja ostaci mezarja, odnosno nišana i santrača nisu bili vidljivi jer je lokalitet dugi niz godina služio kao odlagalište različitog otpada, čime je stvoren umjetni nasip u visini od 80 cm na pojedinim dijelovima. U toku desetodnevnih preventivnih arheoloških istraživanja, na veoma malom prostoru koji je istraživan otkriveni su ostaci iz različitih perioda prošlosti koji ukazuju na dugotrajno korištenje prostora kako kao harema, tako i kao prostora za obitavanje. U periodu prije početka zasnivanja harema prostor je mogao i vjerovatno je bio korišten kao prostor za život što ukazuju predmeti za svakodnevnu upotrebu, ali i neki ekskluzivni predmeti kao što je lula za pušenje duhana holandskog tipa i mnogi drugi. Arheološki su posebno zanimljivi nalazi litike, odnosno kremenog oruđa iz najranijih perioda ljudske prošlosti (paleolita i neolita). Nalaz fragmenta antičke narukvice od staklene paste je također zanimljiv, a ako imamo u vidu da je pozicija na kojem se nalazi srednjovjekovna tvrđava Stari grad prvobitno korištena kao prethistorijska i antička utvrda ovi nalazi ne iznenađuju.
Keramičkih nalaza bilo je ukupno 484 komada. Od toga, jednu posudu moguće je u potpunosti rekonstruirati, ostatak keramičkog materijala čine fragmentirani dijelovi keramičkih posuda koji su atipični, stoga je u većini slučajeva teško odrediti njihovu hronološku i tipološku pripadnost.
Istraživanja su pokazala i da se mezari nalaze na dubini od otprilike 60-90 cm u zavisnosti od veličine nasipa i da ih na prostoru harema sigurno ima veći broj. Mezari nisu označeni nadgrobnicima što bi uveliko olakšalo samo istraživanje, a veliki broj je i uništen različitim prekopavanjima zbog čega su ljudski ostaci nalaženi na različitim dubinama i prostoru unutar iskopavane površine. Na osnovu načina ukopa, orijentacije skeleta i samog položaja skeleta sa sigurnošću se može reći da se radi o muslimanskim ukopima koji se mogu datirati u period između XVI i I XVIII stoljeća.
U okviru pokretnog arheološkog materijala posebnu grupu čine nalazi keramičkih lula za pušenje duhana koje su rađene u kalupu od fino prečišćene gline, a okvirno se datiraju u XVIII i XIX stoljeće. Travnik je već u XVIII stoljeću imao svoje tutundžije (proizvođače i rezače duhana), đumrukčije (poznat je đumrukčija Ibrahim- aga, sin Alije iz Osmanbegove mahale, živio 1786. godine), luledžije (jedini poznati travnički luledžija je Osman paša, živio 1788. godine), čibukdžije (čibukčija Salih je 1855. godine imao svoj dućan u bezistanu vezira Mehmed- paše Kukavice). Osim duhana koristio se i duhanski prah – burmut koji se konzumirao udisanjem kroz nos. U arheološkoj zbirci Zavičajnog muzeja nalazi se određeni broj keramičkih lula pronađenih i u toku istraživanja srednjovjekovne tvrđave stari grad što uz lule pronađene u haremu Varoške džamija čini zanimljivu kolekciju ovog, u arheologiji Bosne i Hercegovine, potpuno zapostavljenog pokretnog materijala osmanske provenijencije, što je bio i razlog da se stručni rad na ovu temu i objavi. Autor rada pod nazivom „Keramičke lule iz zbirke Zavičajnog muzeja u Travniku“ Mustafa Uzunalić, student arheologije, osvojio je prvu nagradu na konkursu In Memoriam Esma Imširpašić koji Zavičajni muzej Travnik zajedno sa Elči Ibrahim- pašinom medresom Travnik raspisuje već drugu godinu za redom.
Literatura:
Kreševljaković, H. 1961, Esnafi i obrti u Bosne i Hercegovini. Vol. 17. Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine, 1961.
Kreševljaković H./ Korkut D.M. 1961, Travnik u prošlosti, Travnik, 1961.
Sujoldžić, E. 1998, Džamije Travnika. Zavičajni muzej, 1998.
Udovičić, M. 1973, Travnik u vrijeme vezira. Zavičajni muzej Travnik, 1973.
Uznualić M. 2019, Keramičke lule iz zbirke Zavičajnog muzeja u Travniku, 2019. Prvonagrađeni rad na konkursu In Memoriam Esma Imširpašić, 2019.
