Drugačiji stil rada nametnut okolnostima koje je izazvala pandemija Covida -19 otvorio je neke nove djelatne niše u radu Zavičajnog muzeja Travnik.
Novonastale okolnosti osujetile su organiziranje proslave 70. obljetnice postojanja i rada Muzeja i realiziranje već osmišljenih i dogovorenih izložbi, predavanja i promocija knjiga.
Prestrojili smo se i u potpunosti okrenuli „nevidljivim“ muzejskim poslovima, poput fotografisanja i obrade muzejske građe, te revizije zbirki, što je nekako uvijek u zaostatku, zbog prioriteta koji nameću termini „javnih“ programskih sadržaja i neodložnih tekućih aktivnosti. Rezultat toga je i donošenje odluke o formiranju Antropološke zbirke koju čine osteološki nalazi pronađeni prilikom arheoloških istraživanja u travničkoj okolici.
Također smo iskoristili vrijeme da pokušamo racionalnije iskoristiti prostorni kapacitet u upravnoj zgradi naše ustanove, te da razmještajem mobilijara načinimo više mjesta za smještaj novopridošlog muzejskog materijala te da pronađemo adekvatnije mjesto za smještaj velikog broja primjeraka novih publikovanih muzejskih naslova, objavljenih posljednjih godina.
Sada su se kustosi i stručni saradnici više posvetili pisanju i obradi tema iz kulturne historije, književnosti, etnologije, historije umjetnosti, arheologije, historiografije. Tekstovi se, uz druge muzejske priloge, predstavljaju na web stranici www.muzejtravnik.ba i facebook stranici https://www.facebook.com/zavicajni.muzejtravnik/ . Tako smo uz našu dugogodišnju vjernu publiku dobili i nove pratioce iz drugih sredina.
Muzejske radionice narodnog lončarstva i tkanja također su u jednom segmentu reorganizovane, a privremeno su morale i prekinuti rad, u iščekivanju ponovne pojave turista na Starom gradu. Morala je biti otkazana i ranije planirana radionica lončarstva za djecu.
Obustavljena je i adaptacija prizemlja u Rodnoj kući Ive Andrića i dugo pripremanog projekta sanacije i popločanja prilaznog mosta Starog grada kao i mnogi drugi planirani projekti.
Ali stvari se ipak kreću. Otvaraju se neki novi prostori djelovanja. U tom smislu raduje nas činjenica da možemo predstaviti jedan novi produkt ručne izrade. Ovoga puta autor je muzejski domar Ismet Kaimović, inače strastveni ribolovac.
Iako tradicija sportskog ribolova u Travniku datira od 1906. godine, on je prvi ribolovac koji je počeo ručno izrađivati voblere, drvene modele mamaca za salmonidne vrste riba grabljivica pastrmke i mladice koje obitavaju u Lašvi i drugim brzim bosanskohercegovačkim rijekama. U nedostatku latinoameričkog drveta balza, koje se uobičajeno koristi za izradu ovih mamaca, on upotrebljava neke lokalne vrste drveta, kao što su orah i vrba iva.
Tako se dogodilo da je u doba pandemije Covida-19 u Zavičajnom muzeju Travnik stvoren još jedan muzejski suvenir, izrađen u pojednostavljenoj varijanti bez ribarskih udica, čime je umjesto upotrebne dobio dekorativnu vrijednost. Za sportske ribolovce ostavljena je mogućnost da dodavanjem trokrakih udica ovaj suvenir pretvore u djelotvorni ribarski mamac.
S ponosom Vam predstavljamo ručno izrađene primjerke ovih suvenira-mamaca.
Fotografije:
-
Autentični ručno izrađeni mamci za salmonidne vrste ribe, autor Ismet Kaimović
-
Autentični suveniri iz muzejskih radionica tkanja (Habiba Osmanović) i narodnog lončarstva (Sead Muslimović). Vaza je replika neolitske posude pronađene u naselju Nebo (Han Bila). Posudu je oslikao akademski slikar Toni Zlojo.
