Travnik, grad jednog nobelovca i 77 vezira

Izvor: Al Jazeera

Travnik je grad smješten u srcu Bosne i Hercegovine. Prvi put se spominje 1463. godine u izvještaju trogirskog kneza koji se danas čuva u arhivu grada Zadra. Čuveni putopisac Evlija Čelebija u 18. stoljeću ga opisuje kao „grad s hiljadu vrela“.

U periodu od 1699. do 1851. godine bio je glavni grad bosanskog pašaluka, iz kojeg je stolovalo 77 vezira. Travnik je specifičan i po tome što je jedini grad u Bosni i Hercegovini koji ima dvije sahat-kule. Također, to je i grad sa najviše turbeta u Bosni i Hercegovini.

Naš sagovornik bila je Fatima Maslić, rukovoditeljica vrlo značajne institucije, Zavičajnog muzeja u Travniku. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Travniku. Studij historije umjetnosti diplomirala je 1984. godine u Beogradu. U Zavičajnom muzeju Travnik radi od 1985. godine kao kustos Umjetničke zbirke, a duži niz godina obnaša funkciju direktorice ove ustanove.

  • Na putu od Plave vode, prema travničkoj čaršiji i Zavičajnom muzeju primijetio sam veliki broj turista koji dolaze iz raznih krajeva svijeta. Za početak našeg razgovora možete li nam reći, koliko je značajan tako veliki priliv turista za Travnik i instituciju koju vodite?

Povećanje turista u Travniku je od neprocjenjivog  značaja za razvoj našeg grada, ali i instituciju u kojoj radim, Zavičajnog muzeja Travnik, koji dobar dio svoje aktivnosti u smislu godišnjeg programa, zasniva upravo na integraciji naše kulturne ponude u turizam.

To se najbolje vidi po primjeru srednjovjekovne tvrđave Stari grad koja se nalazi u kulturno-historijskoj zoni Travnika. Prije nego što smo 1999. godine započeli njenu restauraciju niko nije dolazio na Stari grad  jer je bio u ruševnom stanju. Posjete su se počele dešavati nakon što smo, uz podršku Delegacije Evropske komisije u BiH, a u okviru programa razvoja turizma, restaurirali kulu i baruthanu i zajedno sa pripadajućim platoom stavili taj prostor u funkciju. Bili smo u mogućnosti ponuditi u tome obnovljenom prostoru konkretne kulturne sadržaje. Obnova Starog rada je nastavljena u kontinuitetu i svake godine se broj turista povećavao. Prošle godine smo imali preko 50.000 posjetilaca.

Sada je tu obnovljena Šarena džamija, kao posebna turistička atrakcija, ali i druge džamije u najstarijem dijelu grada [Ustupljeno Al Jazeeri]

Svakako da je to dobro za Muzej koji ima patronat nad Starim gradom i koji iz tih sredstava finansira zaposlene na Tvrđavi i redovne godišnje programe. Ali i Travnik je mnogo dobio, posebno jer je oživio taj dio grada, ulica Varoš i okolna naselja, u kojima prije petnaest godina uopće nije bilo turista. Do tada je jedina aktivna turistička destinacija u Travniku bila Plava voda i Žitarnica sa gastronomskom ponudom, poznatim travničkim ćevapima.

Sada je tu obnovljena Šarena džamija, kao posebna turistička atrakcija, ali i druge džamije u najstarijem dijelu grada. U ulici Varoš u blizini Starog  grada nedavno je izgrađen hotel, otvaraju se suvenirnice, obrti itd. Taj dio grada je oživio i procvjetao. Mirno stambeno naselje, gdje ste nekada rijetko susretali prolaznike, sada vrvi od turista, posebno u ljetnom periodu.

  • Travnik je grad sa bogatom historijom i kulturnim naslijeđem. Vi ste direktor vrlo značajne institucije, Zavičajnog muzeja u Travniku. Šta to najviše privlači goste koji dođu u Travnik, po čemu se Zavičajni muzej u Travniku izdvaja od drugim muzeja, te da li ima nešto što bi posebno trebalo istaći?

Turiste privlači sam grad kao slikovito malo mjesto sa slojevitom graditeljskom baštinom koja svjedoči o njegovoj znamenitosti i burnoj prošlosti. Travnik je poznat kao vezirski grad i ta činjenica da je skoro 150 godina bio sjelo vezira i prijestolnica Bosanskog ejaleta, ostavio je vidljiv trag u njegovoj urbanoj fizionomiji. Ali i „Travnička hronika“ nobelovca Ive Andrića mnogo je doprinijela promoviranju Travnika u svijetu.

Prostorna matrica jedne orijentalne varoši prepoznaje se u Travniku na svakom koraku. Turisti imaju mnogo toga da vide i obiđu, počevši od srednjovjekovne tvrđave, velikog broja objekata iz osmanskog perioda: džamije, medresa, sahat kule, turbeta, mostovi, česme i dr.

Vrijedan spomenik tehničke baštine s početka prošlog stoljeća je parni voz Ćiro [Ustupljeno Al Jazeeri]

Zatim tu su objekti iz perioda austrougarske uprave: glavna ulica sa stambeno poslovnim zgradama, zgrada nekadašnje Isusovačke gimnazije, katolička i pravoslavna crkva. Vrijedan spomenik tehničke baštine s početka prošlog stoljeća je parni voz Ćiro, sa raritetnom lokomotivom, koji je kao muzejski eksponat postavljen u dvorište Muzeja.

Zatim, tu je veoma posjećena Rodna kuća Ive Andrića, u koju ciljano dolaze turisti iz svih krajeva svijeta, ali obilaze i izložbene postavke u Zavičajnom muzeju Travnik i na Starom gradu, u kuli i baruthani.

  • Dio turističke ponude je i tura Travnička hronika. U Travniku se priča da je to neka naša verzija filmovanog Da Vinčijevog koda. Po čemu je ona specifična i šta turisti mogu očekivati?

Upravo je to ono što se dodatno nudi i čime se sadržajno upotpunjuje turistička ponuda na način da se kroz jedan neposredan i kreativan čin približava posjetiocu „Travnička hronika“ i upoznaju se mjesta gdje se događa određena radnja u romanu.

Takva je i muzejska ambijentalna predstava „Nobelovac i Travnik“ koja se odvija na Starom gradu na tri lokacije, zatim scenski kolaž „Sve moje je iz Bosne“, također posvećen Andriću, a tu su i drugi programi koji se priređuju u okviru kulturnih manifestacija kojih u Travniku ne manjka. Da spomenemo samo neke: „Dani općine“,  „Majski dani muzeja“, „Ljeto na Starom gradu“, „Travničke večeri“, „Andrićevi dani“, „Ilhamijini dani“ i dr.

Na prostoru travničke općine nalaze se mnoga kulturna dobra, među njima i brojne nekropole sa stećcima, srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima koji su 2016. godine uvršteni na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

Veoma posjećena je i rodna kuća Ive Andrića u koju ciljano dolaze turisti iz svih krajeva svijeta [Ustupljeno Al Jazeeri]

Jedan od strateških ciljeva Općine je uvezivanje i turistička prezentacija stećaka u okviru turističkih ruta. To svakako iziskuje pripremu i uređenje terena, obilježavanje, mapiranje i aktivnosti na uključivanju lokalne zajednice. Na tome tragu je i projekt „U kamenu uklesano“ koji realiziramo u saradnji sa Fondacijom „Mak Dizdar“. Zajedno sa volonterima obradili smo desetak nerkopola, neke očistili i sada je u pripremi postavljanje info- tabli i zajednička izložba na kojoj će biti prezentirane fotografije lokaliteta koje su obradili lokalni timovi u općinama Stolac, Trebinje, Foča, Posušje, Travnik.  U projektu su učestvovali mladi ljudi, srednjoškolci i to je vrlo značajno, budući da se u okviru školskih programa malo pažnje posvećuje našoj kulturnoj baštini, posebno stećcima.

Mi ćemo nastaviti sarađivati po ovom pitanju sa mladim volonterima i proširiti projekt na druge lokalitete u okolici Travnika.

  • Možete li nam za kraj našeg razgovora ispričati neku interesantnu anegdotu ili neku posebnost, koja je vezana za Travnik i instituciju koju Vi vodite?

Ima mnogo anegdota, neke od njih su ušle u literaturu, kao što je Andrićeva „Priča o vezirovom slonu“.

Ipak ću iskoristiti priliku da spomenem još neke primjere integracije kulturnog naslijeđa u turizam. Na Starom gradu već pet godina djeluju radionice ručne obrade tekstila i narodnog lončarstva. Pokrenuli smo ih da bi spasili od nestanka i zaborava neke stare obrte. Po „znanje“ smo išli čak u Visoko, tačnije u obližnje mjesto Lješevo, gdje se naš saradnik obučavao kod ondašnjeg lončara. Taj obrt je kod nas izumro, a nekada je bio veoma razvijen u selu Pulcu kod Travnika.

Turisti se oduševljavaju kad prilikom obilaska Starog rada naiđu na tkalju koja tka starinsko platno „bez“ i lončara koji na licu mjesta izrađuje zemljano posuđe.

Pored toga, u okviru „Ljeta na Starom gradu“  organiziraju se različiti kulturni sadržaji, koncerti, izložbe, predstave, književne večeri i dr. Zanimljivo je da se u Travniku očuvao i običaj pečenja kajgane na Prvi dan proljeća, 21. marta. Na Starom gradu se to obilježi poznatom travničkom Kajganijadom.

Posljednjih godina, toga dana se na Starom gradu priređuje i grupno vjenčanje na kome učestvuje više parova. Općina se pobrine za opremu mladenaca i ceremoniju vjenčanja i to je lijep događaj koji rado isprate Travničani, kao što ispraćaju maturante, kojom prilikom građani u velikom broju izađu na glavnu ulicu da ih pozdrave i da im daju podršku.

Općenito, kulturni život u Travniku je intenzivan i raznolik, uvijek se negdje nešto dešava. Pored Zavičajnog muzeja Travnik, tu je i Centar za kulturu, Biblioteka, BZK Preporod, HKD Napredak, Muzička škola, Centar za edukaciju mladih, folklorna, pozorišna, muzička, plesna, likovna, fotografska društva i udruženja, i pojedinci koji kao slobodni umjetnici i stvaraoci daju značajan doprinos kulturnom životu Travnika.

Uz zvuk žubora Plave vode i ispijanje Lutvine kahve uživaju brojni gosti koji posjete Travnik [Ustupljeno Al Jazeeri]

Na kraju našeg razgovora posjetili smo naselje Šumeće, gdje se nalazi izvor Plave vode, koje je najljepše mjesto za odmor u Travniku. Na ovom mjestu, uz zvuk žubora vode i ispijanju Lutvine kahve uživaju brojni gosti koji posjete Travnik.

U jednom od restorana zatekli smo grupu turista koja je u našu zemlju došla iz Dohe. Razgovarali smo sa Firasom, za kojeg izvor Plave vode, ali i mnogi drugi dijelovi BiH imaju percepciju dženeta. Kaže da ga u Travniku, pored Plave vode fascinirao pogled sa tvrđave Stari grad, ali i susretljivost i  gostoprimstvo Travničana.

Razgovarali smo sa još jednom porodicom, koja dolazi iz Kuvajta. Pored Travnika i Plave vode, fascinirao ih je vodopad u Jajcu, Bihać i smaragdna rijeka Una. Ne smijemo zaboraviti riječi naše sagovornice Fatime Maslić, gdje nas podsjeća da prije petnaest godina u Travniku uopće nije bilo turista, a da danas ovaj grad postaje nezaobilazna stanica za putnike širom svijeta.

Izvor: Al Jazeera

Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Email this to someonePrint this page